Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima obeležile smo predstavljanjem nalaza izveštaja o trgovini ljudima u svrhu radne eksploatacije radnika iz Vijetnama angažovanih na izgradnji fabrike pneumatika Linglong − WOULD YOU REALLY BUY THIS? (Da li biste pristali na ovo?) Slučaj masovne trgovine ljudima u cilju radne eksploatacije u Srbiji: Novo robovlasništvo za 21. vek. Izveštaj je predstavljen u Medija Centru Beograd u prisustvu predstavnika/ca medija, civilnog sektora, i ambasada, i prenošen je uživo preko društvenih mreža i sajta Medija Centra.
Na događaju su govorile/i:
- Ivana Gordić Perc, novinarka VOICE-a,
- Mario Reljanović, predsednik udruženja Centar za dostojanstven rad i naučni saradnik na Institutu za radno pravo iz Beograda,
- Jasmina Krunić, koordinatorka za javne politike ASTRE i voditeljica autorskog tima izveštaja.
Dok je događajem moderirala: Tatjana Aleksić, novinarka televizije N1.
Izveštaj WOULD YOU REALLY BUY THIS? Novo robovlasništvo za 21. vek nastajao je u periodu od decembra 2021. do juna 2022. i obuhvata detaljni pregled indikatora/pokazatelja trgovine ljudima sa izvorima (UN, ILO, Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima), pravnu analizu ugovora koje su potpisivali radnici fabrike LingLong, pregled aktivnosti koje je ASTRA preduzela apelujući na domaće institucije, sa pregledom njihovih reakcija, odnosno izostanka reakcije i analizu domaćeg institucionalnog okvira koji je od značaja za referalne mehanizme, uključujući nadležnosti pojedinih institucija i aktivnosti koje su preduzele ili propustile da preduzmu u vezi sa ovim slučajem. Sve činjenice, događaji i komunikacije koji se spominju u ovom izveštaju, potkrepljeni su izvorima u vidu linkova, dokumenata, fotografija, video-snimaka, prikaza ekrana i slično.
Sve govornice/i govorili su iz perspektive svoje ekspertize i doprinosa u nastanku ovog izdanja, ili na osnovu lično doživljenih iskustava sa lica mesta.
Događaj je deo nedavno započete kampanje informisanja i prevencije trgovine ljudima, odnosno jednog od njenih sve prisutnijih oblika – trgovine ljudima u cilju radne eksploatacije, pod nazivom KOLIKO SI BLIZU?. Kampanja traje od septembra do kraja 2022. godine, deo je projekta „Unapređenje prostora i mogućnosti za borbu protiv trgovine ljudima“, i odvija se uz podršku Evropske unije i švedske Fondacije Kvinna till Kvinna.
Video-snimak događaja.
Izveštaj u celini možete skinuti sa ovog LINK-a.
SAŽETAK glavnih nalaza IZVEŠTAJA
ASTRA više od dvadeset godina deluje na polju prevencije i suzbijanja trgovine ljudima, i od prvih projekata, kao i konferencije koja je bila posvećena prevenciji radne eksploatacije (tada relativno nepoznatog trenda), prošlo je tačno 10 godina. Ono što je postalo evidentno u tom periodu jeste da se okolnosti, metode i karakteristike slučajeva trgovine ljudima neprekidno se menjaju, da su radne migracije sve intenzivnije, dok su ljudska i radnička prava sve nezašticenija, i krše se sve bezočnije i beskrupuloznije.
Slučaj vijetnamskih radnika angažovanih na izgradnji fabrike pneumatika Linglong u Zrenjaninu došao je u žižu srpske i međunarodne javnosti početkom novembra 2021, nakon članka koji je objavio Vojvođanski istraživačko-analitički centar VOICE. Grupa NVO sprovela je terensku posetu nedugo nakon prvih medijskih izveštaja, a ove organizacije su izradile i zajednički Inicijalni izveštaj u kome se svi državni akteri pozivaju na odgovornost. U narednih sedam meseci (novembar 2021– jun 2022), ASTRA je sprovela brojne aktivnosti kako bi pomogla radnicima i podstakla nadležne institucije da reaguju. Tokom više od deset meseci koliko je slučaj u javnosti, država Srbija nije pokazala jasnu nameru da u ovom slučaju sprovodi sopstveni zakonodavni okvir, niti da pruži adekvatnu zaštitu i podršku potencijalnim žrtvama trgovine ljudima. Najveći broj reakcija, ukoliko izuzmemo one od strane srpskih OCD, aktivista, akademske zajednice i nezavisnih medija, zapravo je pristiglo iz inostranstva – od strane međunarodnih aktera, organizacija i tela. Neke od ključnih reakcija kojima je, verujemo, i delovanje ASTRE doprinelo, jesu: • Usvajanje Rezolucije Evropskog parlamenta o prinudnom radu u fabrici Linglong i ekološkim protestima u Srbiji (decembar 2021); • Objavljivanje zajedničke izjave eksperata UN (januar 2022) u kojoj se izražava duboka zabrinutost zbog navodne trgovine vijetnamskim migrantima radi radne eksploatacije u Srbiji; i • Usvajanje Zaključnih zapažanja Komiteta UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava koja se tiču trgovine ljudima, unapređenja položaja i poštovanja prava žrtava, kao i konkretnog slučaja potencijalne trgovine vijetnamskim migrantima u cilju radne eksploatacije na izgradnji fabrike pneumatika Linglong.
Ovaj izveštaj treba da posluži kao izvor vrednih podataka i informacija za dalje delovanje u svim procesima koji se tiču zaštite i podrške radnicima iz Vijetnama, a koji su u skladu sa nacionalnim zakonodavnim okvirom Republike Srbije, ali i međunarodnim standardima i konvencijama. ASTRA ovim izveštajem želi da doprinese: • Poštovanju ljudskih i radničkih prava radnika iz inostranstva na teritoriji Srbije; • Poboljšanju Nacionalnog mehanizma za upućivanje za žrtve trgovine ljudima; i • Povećanoj odgovornosti državnih institucija. Sve činjenice, događaji i komunikacije koji se spominju u ovom izveštaju, potkrepljeni su izvorima u vidu linkova, dokumenata, fotografija, video-snimaka, prikaza ekrana i slično.
Inspiraciju za rad, ili tzv. zvezde vodilje kako ih nazivamo u ovom izveštaju, dale su nam: 1. presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zoletić i drugi protiv Azerbejdžana – 20116/12, doneta oktobra 2021, u korist 33 državljanina Bosne i Hercegovine, koji su zavrbovani 2009. i odvedeni u Azerbejdžan, gde su bili podvrgnuti prinudnom radu. Sud je presudio da optužena Država Azerbejdžan nije ispunila svoju proceduralnu obavezu da pokrene i sprovede delotvornu istragu tvrdnji podnosilaca predstavke koje se tiču navodnog prinudnog rada i trgovine ljudima. Slucaj radne eksploatacije vijetnamskih radnika ima mnogo sličnih elemenata i gotovo identičan modus operandi kao slucaj SerbAz, za koji je takođe ASTRA izradila detaljan izveštaj koji je korišcen i naveden u samoj presudi ESLJP; 2. Rezolucija Evropskog parlamenta kojom se zabranjuju proizvodi nastali prinudnim radom, usvojena 9. juna 2022, sa namerom da se ona upotrebi prilikom izrade nacrta novih EU pravilnika u vezi sa proizvodima koji su nastali ili su transportovani putem prinudnog rada, uz preporuku da se ovakvi proizvodi zabrane. Planirano da se novim, najavljenim zakonodavnim instrumentom efektivno zabrani ulazak proizvoda nastalih prinudnim radom na tržište EU. ASTRA se nada da ce takva pojačana politicka, strateška i operativna pažnja, na posletku imati uticaj i na Srbiju.
Moramo da pomenemo da je rad, a kasnije i izveštavanje o ovom slučaju stavilo pred ASTRU brojne izazove. Veliki broj potencijalno eksploatisanih radnika poreklom iz zemlje za čiji je jezik (i dijalekte) gotovo nemoguće pronaći pouzdane prevodioce u Srbiji, duboke kulturološke razlike, nivo (ne)informisanosti radnika o zemlji odredišta, intenzitet zastrašenosti radnika, strahovanja za sopstveni i živote članova porodica, depresija i gubitak vere u mogućnost bilo kakve pomoći, ograničeno kretanje i prilike za radnike da uspostave kontakt bez nadzora sa bilo kim izvan fabrike i smeštaja – samo su neki od izazova sa kojima se ASTRA susrela u pokušajima da pomogne radnicima. Ovi faktori doprineli su i tome da izveštaj ne sadrži imena, pozicije niti stepen odgovornosti osoba uključenih u ovaj slučaj.
Ali zato ovaj IZVEŠTAJ SADRŽI:
- Odeljak pod nazivom Uvertira za slučaj – pregled svih aktivnosti, reakcija i upozorenja koja su izdavale lokalne OCD, aktivisti i mediji, čak i pre nego što je slučaj postao široko poznat, a što je sve otpocelo više od dve godine pre novembra 2021;
- Detaljan opis slučaja vijetnamskih radnika, koji sadrži i Rezime međunarodnih i nacionalnih indikatora/pokazatelja radne eksploatacije;
- Detaljnu eksplikaciju indikatora radne eksploatacije, gde se mogu naći tri grupe indikatora (ILO, UNODC i Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima);
- Hronološki pregled: MAPU najvažnijih aktivnosti, reakcija, izveštaja i drugih ključnih dogadaja vezanih za slučaj, uključujući i zvaničnu prepisku ASTRE i 17 nadležnih institucija;
- Komparativni pregled Nacionalnog mehanizma za upucivanje žrtava trgovine ljudima (NMU) i svih relevantnih institucija, njihovih ovlašćenja i kompetencija u skladu sa zakonodavnim okvirom, kao i onoga što (ni)su preduzele u slučaju Linglong, u odeljku pod nazivom Srpski nacionalni mehanizam za upućivanje (NMU) žrtava trgovine ljudima – Šta je to što bi NMU trebalo da radi u poređenju sa stvarnom reakcijom;
- Odeljak Nenaučene lekcije o makar tri slična slučaja koja su prethodila ovom, a iz kojih su nadležni organi mogli da uče;
- Dalje informacije o trendovima u borbi protiv trgovine ljudima u Srbiji, sa naglaskom na radnoj eksploataciji.
D E T A LJ N I J E o pojedinačnim odeljcima
UVERTIRA U SLUČAJ
Godina 2019: Razvojna agencija Srbije objavila je da je izgradnja fabrike automobilskih pneumatika „Šandong Linglong“ zvanično otpočela 30. marta 2019. Prema rečima predsednika kompanije, „Linglong“ će zaposliti 1.200 radnika u Srbiji i investirati 990 miliona dolara. Kompanija je aplicirala za pomoć države, i dobila je subvenciju u iznosu od 75,8 miliona evra (odobrilo Ministarstvo privrede) i 95ha zemljišta u vlasništvu Grada Zrenjanina bez tržišne naknade, a u procenjenoj vrednosti od 7,6 miliona evra (odobrila Republička direkcija za imovinu).
Godina 2020: Dana 5. juna 2020, srpska Komisija za kontrolu državne pomoći saopštila je Odluku da je državna pomoć dodeljena kompaniji Linglong International Europe, d.o.o. Zrenjanin u skladu sa pravilima za dodelu državne pomoći.
Godina 2021: U martu 2021, nevladina organizacija RERI – Renewables and Environmental Regulatory Institute – objavila je članak o obimnoj državnoj pomoći koju je Srbija odobrila kompaniji Linglong, gde se objašnjava zašto takve subvencije nisu u skladu sa srpskim zakonima i da tako neodgovorno raspolaganje državnim novcem dovodi do velikih gubitaka za građane Republike Srbije, a sve u korist privatnih interesa stranih investitora.
Tokom 2021. (mart−jul), nepoznat broj radnika iz Vijetnama (procenjen na između 600 i 1200) počeo je da pristiže u Srbiju, a zaposleni su preko agencija u Vijetnamu, bez prethodno potpisanog ugovora o radu, niti ugovora sa bilo kojom kineskom kompanijom.
Na jesen novinari nezavisnih istraživačkih medija odlaze na gradilište (VOICE). Naslov članka koji je bio okidač za veće interesovanje domaćih i međunarodnih medija, i NVO sektora, bio je Beznađe nevidljivih. Zgroženi užasnim smeštajem radnika i nedostatkom osnovnih uslova – hrane, vode, odeće, grejanja – aktivisti i NVO organizuju prikupljanje pomoći koju pokušavaju da dostave radnicima. Daljim istraživanjem se otkriva da je radnicima ograničena sloboda kretanja, da nisu u posedu svojih pasoša, da im je radno vreme duže od dozvoljenog i da rade bez odgovarajuće zaštitne opreme, kao i da menadžeri iz Kine zlostavljaju vijetnamske radnike. NVO koje se bave borbom protiv trgovine ljudima, ljudskim i radničkim pravima, pripremaju i šalju prvi zvanični izveštaj srpskim nadležnim organima (novembar 2021).
DETALJAN OPIS SLUČAJA VIJETNAMSKIH RADNIKA
U ovom odeljku nalazi se detaljan opis okolnosti slučaja (kako su radnici stigli u Srbiju, uslovi rada, smeštaj, sloboda kretanja, itd.), a zatim i rezime indikatora trgovine odraslim osobama u cilju radne eksploatacije (međunarodne i domaće – Međunarodna organizacija rada, UNODC, srpski Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima) za koje je ASTRA ocenila da se javljaju u ovom slučaju.
Od marta do jula 2021, ukupno 500 radnika je stiglo u Srbiju prema informacijama dobijenim od Inspekcije rada (ova informacija je poslata ASTRI u maju 2022). Radnici su angažovani za rad u kompaniji China Energy Engineering Group Tianjin Electric Power Construction (TEPC), preko nekoliko vijetnamskih agencija. Oglas odnosio na proizvodnju delova za avione u Srbiji. Radnicima su obećani plata od 775 evra, pristojni uslovi rada i smeštaja, što je sve zvučalo značajno bolje u poređenju sa prosečnom zaradom u Vijetnamu. Transport radnika organizovale su agencije iz Vijetnama, koje su radnicima naplaćivale između 2.200 i 4.000 američkih dolara unapred za svoje usluge (prevoz, nabavka viza i smeštaj). Radnici su uglavnom pozajmljivali novac što ih je dovelo u situaciju dužničkog ropstva.
Po dolasku u Srbiju, kineska kompanija Linglong International Europe Ltd. Zrenjanin angažovala je izvođaca China Energy Engineering Group Tianjin Electric Power Construction za izgradnju fabrike pneumatika Linglong. Nikome od radnika koji su potpisali ugovor nije dat datum početka rada, a sudeći prema njihovim izjavama, zarade su im isplacivane u gotovom novcu. Radnici su morali da potpišu makar pet (5) vrsta ugovora – a svaki od njih je sadržao klauzule koje nisu u skladu sa međunarodnim standardima, kao ni sa srpskim zakonodavnim okvirom. Na osnovu ugovora koje je ASTRA uspela da nabavi, može da se potvrdi da je radnicima naglašeno da odlaze na rad u zemlju (Srbiju) u kojoj je na snazi strog šerijatski zakon. Ugovori koje su radnici potpisali zabranjuju im organizovanje i štrajk kao vid protesta ili borbe za prava. Neki od radnika svoje ugovore overili otiskom prsta (crvene boje), umesto potpisom, što može da znaci da su neki od radnika bili nepismeni.
Uslovi života i rada u fabrici bili su zdravstveno i životno ugrožavajući. Radnici su bili u obavezi da rade 26 dana mesečno, a ako ovo ne bi ispunili iz bilo kog razloga i imali makar i dan manje, nije im se plaćao čitav mesec. Takođe, u slučaju da ne stignu na vreme na posao, kažnjavani su neisplaćivanjem zarade za taj dan. Po dolasku u Srbiju, radnici su morali da predaju svoje pasoše poslodavcu, neki su bili ubedeni da imaju boravišnu i radnu dozvolu, niko sa sigurnošcu nije mogao da potvrdi ovu informaciju, niti su dobili odštampan primerak bilo koje od ovih dozvola. Sloboda kretanja bila im je ograničena. U prvobitnom smeštaju imali su krevete na sprat u pretrpanim spavaonicama i samo dva toaleta u zgradi za 500 radnika. Kreveti nisu imali dušeke, već samo tanki jorgan prebačen preko drvenih dasaka, nije bilo adekvatne infrastrukture ni kanalizacije, grejanja, struje, niti pijaće vode, kao ni tople vode za ličnu higijenu. U slučaju razbolevanja radnika (od KOVIDa-19 ili neke druge bolesti), oni bi bili izolovani u improvizovanu bolničku prostoriju. U trenutku razotkrivanja slučaja nisu bili, iako su želeli, vakcinisani protiv kovida.
Radnici su svedočili da otprilike pola njih želi da se vrati u Vijetnam, ali da ne mogu jer nemaju kod sebe pasoše, i nisu im isplaćene sve dogovorene zarade. Neki od radnika su se naročito plašili deportacije, jer u tom slučaju ne bi bili u stanju da izmire dugove koje su napravili kako bi mogli da počnu da rade u Srbiji.
PRAVNA ANALIZA UGOVORA
U ugovorima je evidentan značajan broj nepravilnosti koje ukazuju na radnu eksploataciju i ugovaranje uslova rada koji nisu u skladu sa Zakonom o radu Republike Srbije i drugom relevantnom regulativom. Npr. prvi od ovih ugovora kojim se praktično ugovara prinudni rad, propisuje kaznu za zaposlene koji „pobegnu“ (prestanu da rade) iz kompanije tokom perioda njihovog zaposlenja u Srbiji od oko 2.000 evra. Isplatu ovog iznosa garantuje član porodice radnika koji je ostao u Vijetnamu, a iznos se isplaćuje u roku od šest dana. U pitanju je nesumnjivo sredstvo zastrašivanja i alat kojim se obezbeđuje poslušnost radnika tokom njihovog angažmana, bez obzira na radne uslove sa kojima se susreću, tj. koji ih čekaju pri dolasku u Srbiju.
Svi ostali ugovori po bizarnosti papiraju prvom. Opšti utisak je da su sve analizirane izjave, odnosno sporazumi, koje su radnici morali da potpišu sa agencijama u Vijetnamu pre dolaska u Srbiju, sačinjene u cilju nezakonitog ograničavanja njihovih garantovanih prava na radu i u vezi sa radom. Ako se posmatraju samo ove klauzule, odnosno odredbe, može se zaključiti da se one dele na tri grupe: lažna obaveštenja, ugovaranje uslova rada koji su nezakoniti, nametanje neproporcionalnih troškova radnicima.
DETALJNA EKSPLIKACIJA INDIKATORA RADNE EKSPLOATACIJE
Ovaj odeljak predstavlja sveobuhvatni tabelarni prikaz značajnih međunarodnih i nacionalnih indikatora/ pokazatelja trgovine ljudima i radne eksploatacije, u kombinaciji sa konkretnim ASTRINIM nalazima i listom izvora za proveru ovih nalaza.
ASTRA je ocenila da je od ukupno 67 MOR[1] indikatora trgovine odraslim osobama u cilju radne eksploatacije, ispunjeno najmanje 42 indikatora; od ukupno 36 Opštih indikatora trgovine ljudima UNODC[2]-a, ispunjeno najmanje 28 indikatora; Od ukupno 36 Indikatora radne eksploatacije UNODC-a, ASTRA je ocenila da je ispunjeno najmanje 16 indikatora; Napokon, ASTRA je ocenila da je od ukupno 104 Indikatora Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima, ispunjeno najmanje 47 indikatora.
ASTRINA AKTIVNOST USMERENA NA INSTITUCIJE – POZIVI NA ODGOVORNOST
U ovom odeljku dajemo hronološki prikaz zvanične ASTRINE prepiske sa odgovarajućim državnim ustanovama, zajedno sa ključnim značajnim događajima, aktivnostima, reakcijama i sl. u slučaju vijetnamskih radnika, od polovine novembra 2021, do polovine juna 2022. (7 meseci).
Postupajući u skladu sa srpskim Nacionalnim mehanizmom za upućivanje žrtava trgovine ljudima, kao i Standardnim operativnim procedurama za žrtve trgovine ljudima, ASTRA je podnela 49 zvaničnih dopisa/prijava/žalbi na adrese 16 različitih državnih institucija ovlašćenih da sprovode zakon u ovom slučaju. Do ovog trenutka, ASTRA je primila samo 22 zvanična odgovora (45%) od 7 institucija (44%).
Nekoliko važnih institucija koje se bave zaštitom od trgovine ljudima ili nikad nisu odgovorile na ASTRINE apele, prijave i upite, ili nikada nisu sprovele aktivnosti u skladu sa svojim ovlašćenjima, npr. Kancelarija za koordinaciju aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima ili Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima (u daljem tekstu Centar) – nije bilo formalnih intervjua da se utvrde okolnosti i ispitaju navodi o radnoj eksploataciji. Dana 2. decembra 2021, Centar je obavestio ASTRU o jednoj poseti licu mesta. Ipak, šest meseci kasnije – nije bilo daljih aktivnosti niti konkretnog ishoda. Što se tiče drugih institucija, Inspekcija za rad proglasila je sebe nenadležnom za činjenice popisane u prijavama koje je ASTRA podnosila, dok je Zaštitnik građana prekoračio svoja ovlašćenja dajući izjave za javnost u kojima je tvrdio da nije bilo trgovine ljudima (iako je jedina ustanova ovlašćena da tako nešto utvrđuje Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima). Većina zvaničnih odgovora koji su dobijeni bili su od lokalne policijske uprave Grada Zrenjanina, koja je obavestila ASTRU da su dobili instrukcije od Višeg javnog tužilaštva u Zrenjaninu da pokrenu istragu i prikupe dokaze na osnovu prijave koju je podnela ASTRA. Svaka prijava, žalba, apel ili događaj navedeni u ovom odeljku praćeni su linkom na javno dostupne izvore, ili su zavedeni u ASTRINOJ evidenciji i mogu se dobiti na zahtev.
SRPSKI NACIONALNI MEHANIZAM ZA UPUĆIVANJE (NMU) ŽRTAVA TRGOVINE LJUDIMA – Šta je to što bi NMU trebalo da radi u poređenju sa stvarnom reakcijom
Nacionalni mehanizam za upucivanje (NMU) jeste saradnički okvir putem kojeg državni akteri ispunjavaju svoje obaveze zaštite i unapređivanja ljudskih prava žrtava trgovine ljudima, dok koordiniraju svoje napore u strateškom partnerstvu sa civilnim društvom. Ovaj odeljak pojašnjava komponente i propisano funkcionisanje NMU-a, i daje uporednu analizu Šta je NMU trebalo da uradi u poređenju sa stvarnom reakcijom – Mapa puta koji ne vodi nikuda. Sve navode je moguće proveriti i dokumentovati.
NENAUČENE LEKCIJE – SLIČNI SLUČAJEVI IZ PROŠLOSTI
Slučaj radne eksploatacije vijetnamskih radnika ima mnogo sličnih elemenata i gotovo identičan modus operandi kao slučaj SerbAz, za koji je ASTRA izradila detaljan izveštaj koji je korišćen i naveden u nedavnoj presudi Evropskog suda za ljudska prava, Zoletić i drugi protiv Azerbejdžana – 20116/12. Slučaj SerbAz je takođe uznemirujući sličan slučaju radne eksploatacije velike grupe državljana Indije, o kome je takođe ranije izveštavano, tokom 2019-2020, a u kome trenutno postupa sud (tokom 2020. i 2021). Nažalost, reakcije nadležnih organa u Srbiji povodom ova tri slučaja (SerbAz, indijski radnici, vijetnamski radnici) takođe su slične reakcijama azerbejdžanskih vlasti u slučaju SerbAz i svode se na poricanje odgovornosti.
[1] Međunarodna organizacija rada
[2] Agencija Ujedinjenih nacija za borbu protiv kriminala i narkotika